Moja domovina je najljepša zemlja na svijetu. Najstarija Evropska država sa najljepšim geografskim položajem uz nenadmašive prirodne blagodati sa bogatim historijskim nasljeđem i višejezičnosti.
Bosna i Hercegovina se nalazi u regionu jugoistočne Evrope, u središtu Balkanskog poluotoka u blizini Jadranskog mora. Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, zapadu i jugu, Srbijom na istoku, te Crnom Gorom na jugoistoku. Etnički raznolika populacija broji procijenjenih 3.8 miliona stanovnika.
Država je bogata prirodnim resursima kao što su: ugalj, željezna ruda, boksit, bakar, cink, olovo, kobalt, magnezij, nikal, glina, gips, sol, pijesak, drvo i hidroenergija, dok klima pogoduje razvoju poljoprivrede i turizma. Bosna i Hercegovina je prirodno stanište 1800 endemskih vrsta Balkanskog poluotoka, kao i mnogih drugih ugroženih vrsta.
Kroz svoju turbulentnu historiju, moja domovina je bila u sastavu i pod utjecajem brojnih carstava i vladara, od rimskog i bizantskog carstva, preko srednjovjekovnog kraljevstva Bosne i otomanske vladavine, do Austro-ugarske aneksije na kraju 19. stoljeća.
Nakon Prvog svjetskog rata postala je dio Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS – Kraljevina Jugoslavija). Nakon Drugog svjetskog rata postaje jedna od šest socijalističkih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumom 1. marta 1992. godine Bosna i Hercegovina objavljuje nezavisnost, te pretrpljuje najveću bol do 1995 godine.
Nasilni napad na muslimane u Bosni i Hercegovini doprinio je mnogim negativnim posljedicama.
Po pitanju odlika bosanskog jezika istaknula bih neke kao najznačajnije.
Bosanski jezik je, kao standardni jezik, jedan od jezika uz hrvatski i srpski koji slijede, uz različite stepene utjecaja, iz starijeg jezičkog naslijeđa nastalog na tlu Bosne i Hercegovine. Jezički spomenici predturskog perioda, kakve nalazimo na natpisima na kamenim mramorima i u poveljama Kotromanića, odlikuje štokavsko narječje prožeto u većoj ili manjoj mjeri crkvenoslovenskim.
Predturska Bosna je područje ćirilične pismenosti, imala je i svoje autentično i posebno pismo bosančicu, dok se latinično pismo prvi put javlja za vrijeme Austro-Ugarske.
Prisutni su i jezički spomenici specifično bosanskog jezika (tj. oni koji nisu pisani na mješavini crkvenoslavenskog i vernakulara, kakvu nalazimo na natpisima na stećcima u 14. i 15. stoljeću) sežu u 16. i 17. stoljeće, u alhamijado književnost pisanoj na modificiranom arapskom alfabetu (arebica).
Česta je bila i upotreba ćirilice, i to prvenstveno u korespondenciji bošnjačkih velikaša (“begovica”, begovsko pismo).
Tokom 19. stoljeća (prvenstveno krajem stoljeća) pojavljuje se obimnija kulturna djelatnost Bošnjaka na jeziku koji je različito imenovan: srpsko-hrvatski, hrvatski, srpski, bosanski. Meša Selimović, autor djela Derviš i smrt i Tvrđava, i Izet Sarajlić neki su od poznatijih bosanskohercegovačkih pisaca, dok se u sandžačke pisce ubrajaju Husein Bašić, Ćamil Sijarić, Murat Baltić, Bajram Redžepagić i Safet Sijarić.
Raspadom Jugoslavije i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini počela je konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječniku Alije Isakovića, Pravopisu Senahida Halilovića i Gramatici Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića. Odlike bosanskog standardnog jezika, po propisima tih djela, jesu češća upotreba orijentalizama (turcizmi i arabizmi) i očuvanje fonema H i F u izvjesnom broju riječi kao odraz posebnosti govora Bošnjaka.
Bosanski jezik, uz srpski i hrvatski, jedan je od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini.
Dakle, građani Bosne i Hercegovine poznaju kako latinično tako i čirilićno pismo uz mogućnost sporazumijevanja u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj, Albaniji, Sloveniji, Slovačkoj i Českoj.
A što se tiče kulture, tradicije i običaja Bosna i Hercegovina je u svemu najistaknutija zemlja.
Legenda i uspavanka, narodni ples i nošnja, džamija, crkva, stećak, česma, most i još niz drugih elemenata kulturnog naslijeđa, stalna su postavka u muzeju zvanom „Bosna i Hercegovina“, muzeju koji radi stoljećima. Zemlja, u kojoj ljudi svojim životima i pričom svjedoče o kulturnom naslijeđu i tradiciji Bosne i Hercegovine.
Zar ima bolje opuštanje od djela “Derviš i smrt” na vunenom tkanom ćilimu ili na slamnatoj prostirci uz džezvu kahve i fildžan?
Bosna i Hercegovina, domovina moja, raznolika i šarolika, napaćena i počaščena, treperi poput sasvježđa na prostranom nebu.
Leave a Reply